Biljana Srbljanović
BARBELO, O PSIMA I DECI

Reditelj Dejan Mijač

Premijera na Velikoj sceni „Ljuba Tadić“ 4. decembra 2007. godine u 20 časova.


LICA
O PREDSTAVI
O AUTORU
O REDITELJU
KRITIKE

Scenograf

  Juraj Fabri
Kostimograf
Angelina Atlagić      
Kompozitor
Anja Đorđević    
Video rad
Boris Miljković
Dizajn svetla
Milan Tvrdišić
Dizajn zvuka
Zoran Jerković
Scenski pokret
Isidora Stanišić 
Lektor
Ljiljana Mrkić-Popović     
Rad sa životinjama 
Mirko Sirković

 

 


Lica:

Milica

Ana Sofrenović / Aleksandra Janković
Mila Jasmina Avramović 
Milena Jelena Đokić 
Dragan Goran Šušljik  
Drago
Toni Laurenčić     
Zoran (ponekad Marko) Nikola Rakočević 
Marko (samo Marko) Nikola Đuričko          
Kučkarka

Mirjana Karanović     
Jedan Doktor, dva puta Marko Baćović                       

Dve Lutalice, samo jednom    

Nebojša Glogovac, Žujka

Jedan pas,

 
Drugi pas,  

Još četiri psa,najmanje

 
   

 

 

 

O PREDSTAVI ...

Dejan Mijač: U ovoj drami se ne govori toliko o smrti koliko o onome što ostaje posle smrti, o onome što je trajnije od same smrti, što je nalik na onostrani život. Najvažniji aspekt predstave je povezan sa temom ljubavi. Predstava treba da govori o prvom impulsu ljubavi, o majčinskoj ljubavi, odnosno ljubavi majke prema detetu i deteta prema majci. I ovde kao i u Skakavcima imamo jedno dete, i to dete koje je hedikepirano, pa je utoliko više dete, traži više pažnje, nežnosti, posebnog tretmana i osetljivo je i ranjivo ako mu nedostaje pažnja. To je dete koga je napustila majka, koje je osuđeno na oca koji ga ne razume. Barbelo govori o potrazi za tačkom oslonca u materinskoj ljubavi.

 

top


 

 

O PISCU

BILJANA SRBLJANOVIĆ Rođena 1970. godine, diplomirala dramaturgiju na FDU, gde radi kao docent na katedri za dramaturgiju.
Drame: Beogradska trilogija, Porodične priče, Pad, Supermarket, Amerika, drugi deo, Skakavci.
Četiri puta je nagrađivana „Sterijinom nagradom” za najbolji dramski tekst, a osvojila je još i nagrade „Slobodan Selenić”, „Ernst Toller”, „Joakim Vujić”, „Osvajanje slobode” i „Premio Europa – Nova pozorišna realnost za 2007“.
Živi i radi u Beogradu i Parizu.

top


 

O REDITELJU


DEJAN MIJAČ Diplomirao režiju 1957. na Pozorišnoj akademiji u Beogradu.
Od 1957. do 1961. režira u Narodnom pozorištu u Tuzli, a od 1962. do 1974. u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Pokondirena tikva Jovana St. Popovića (SNP, 1973) postaje jedan od kamena-međaša savremenog jugoslovenskog pozorišta. Predavao glumu u Dramskom studiju SNP-a (1964-1972) i vodio klasu glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (1978-1980). Od 1974. predaje režiju na Fakultetu dramskih umetnosti, a od 1976. ostvaruje niz predstava u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Dela klasika i savremenika režira na svim važnijim scenama nekadašnje Jugoslavije. Uveo niz inovacija u savremeno tumačenje Jovana Sterije Popovića i Branislava Nušića.
Višestruki dobitnik najviših profesionalnih i društvenih priznanja.


top


 

KRITIKE

 

 Jesmo li ljudi, ili skotovi?
Reditelj dejan Mijač i scenograf Juraj Fabri su istisnuli prirodu, eksterijer iz drame Biljane Srbljanović. Nema parkova, nema klupa i zidića, nema groblja. Gde ono baciš, svuda su groblja naših milih i dragih, nevoljenih i neožaljenih!... Scenski prostor očišćen od svega ljudskog, gotovo i bez senki, kazuje i sugerira moć pustoši, ojađenosti, samoće, ali je, istovremeno, težak, i zahtevan prema glumcu kome ostaje da se osloni na sebe, svoju moć zamišljanja i izražavanja... Barbelo je najradikalniji komad Biljane Srbljanović. Ako je prethodne komade pisala kritičkim umom, ovu dramu piše dušom i srcem, nudeći, bez rezerve, svoju iskrenost i zgranutost ljudskom zverolikošću i odumiranjem ljudskosti...
Lutalica Nebojše Glogovca sa Žujkom najsvetlija je glumačka tačka u predstavi Biljane Srbljanović i Dejana Mijača...
Značajan komad, dobra predstava.
Muharem Pervić, Politika, 6. decembar 2007.

Mozaik života
Šta je to što, kad se otresemo svoje uobražene umišljenosti, istinski ostaje sa nama i za nama u životu? Ako pošteno razmislimo, samo ljubav... Bez imalo sentimenta, ali puna saosećajnosti, surovo svevideće i iskreno bez ostatka, Biljana Srbljanović sakuplja sličice različitih emotivnih odnosa, sa naglaskom na onom između roditelja i dece, razgrađujući sve što podrazumevamo, a gradeći tamo gde je neočekivano... Gde prestaje Biljanin tekst, a počinje Mijačeva režija nije lako dokontati, a nije ni potrebno. Ista nesentimentalna, ali prijatna ogoljenost je i na sceni, suptilno estetizovana uzvišenost, u dekoru – Juraj Fabri, u kostimu – Angelina Atlagić. To što je „barbelo“ u naslovu, a prevodi se i kao prva misao, i kao materica sveta, rekla bih da je kod Mijača sama ljudska duša, kroz koju i živi i mrtvi prolaze ili ostaju „ujedinjeni“ sfumatom koji ukida granice. Jelena Đokić, u glavnoj ulozi, duboko a ležerno nosi svu muku heroine koja ne zastaje ni pred jednim pitanjem, niti se krije iza lakih odgovora. Ana Sofrenović i Mirjana Karanović kao mrtve majke, Jasmina Avramović takođe majka, ali živa, Nebojša Glogovac i Goran Šušljik, Nikola Rakočević, Nikola uričko i Toni Laurenčić, vrhunskim su ulogama zaokružili ovu predstavu u zbilja izuzetan teatarski čin.
Aleksandra Glovacki Večernje novosti, 5. decembar 2007.

Počevši od života
Kao i uvek do sada, postavljanje novog komada Biljane Srbljanović izaziva veliku i naravno zasluženu pažnju. U scensko oživljavanje njene najnovije priče o jednoj ženi, njenom psu, mužu, mami, dečaku neumerene težine, doktoru... uključena je respektibilna ekiša umetnika predvođena rediteljem Dejanom Mijačem. Uzmemo li još u obzir specifičnu težinu scene JDP, jasno je da je predstava Barbelo... kakva god da je, ono najznačajnije što je srpski dramski teatar u stanju da iznedri u ovom času.
Željko Jovanović Blic, 6. decembar 2007.

Pasji život
Imajući u vidu karakter komada, u kojiem verbalno preteže nad sceničnim, Mijač od glumaca traži da svaki pa i najkraći iskaz dramskih lica preobraze u značajnu emocionalnu ispovest koja pokazuje kako u čoveku postepeno trne početni impuls da sazna ono bitno o sebi, jača čežnja da iskorači iz ivota u koji je bačen, da se vrati u spokoj majčine utrobe. I oni, osobito ženski deo ansambla, Ana Sofrenović, Jasmina Avramović, Jelena Đokić i Mirjana Karanović, koje igraju Milicu, Milu, Milenu i Kučkaru, ali i jedan iuzetan glumac, Nebojša Glogovac, u ulozi jedne od Lutalica u grobljanskom mikrokosmosu, to i postižu. U isto vreme, Dejan Mijač kružno ponavljanje koristi da žiovot prikaže kao košmaran san, u kojem ljudi i jesu i nisu i živi i mrtvi.
Vladimir Stamenković NIN, 13. decembar 2007.

 

 

top


 

 
UniTeatar
Raiffeisen bank
Telekom
MaxFactor
B92
Savez
FDU